Za učenike I i III godine Tehničke škole, smerovi: Mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje; Tehničar drumskog saobraćaja; Vozač motornih vozila

среда, 14. октобар 2009.

BIOS

BIOS је osnovni ulazno-izlazni sistem (Basic Input Output System). Čini ga skup programa namenjenih komunikaciji sa hardverom računra. Pomoću BIOS-a se postavljaju osnovni radni parametri, pronalazi i učitava operativni sistem. Pisan je u asembleru (prog. jezik)i prilagođen određenom hardveru.

- Smešten u ROM memoriji
- Pokreće se odmah po startovanju računara
- Najpre testira memoriju, zatim ostale uređaje
- Proverava gde je smešten operativni sistem (uvek na spoljnoj memoriji: proverava najpre disketu, zatim HDD) i učitava ga u memoriju (RAM)

Operativni sistem

Skup sistemskih programa koji upravljaju radom računara i omogućavaju komunikaciju sa korisnikom. Svrha računara je izvršavanje programa. Znači taj program treba na neki način pokrenuti, nahraniti ga podacima, negde sačuvati izlazne informacije, imati mogućnost štampanja rezultata, ali i mogućnost prekida rada programa. Sve te zahteve obavlja operativni sistem, tako što naredbe korisnika prevodi u oblik koji računar može da razume i izvrši. Osnovne namene OS su:
- upravljačka – upravlja hardverom tako što koordinira rad mikroprocesora sa ostalim uređajima;
- uslužna – izvršava komande korisnika

Operativni sistemi se mogu klasifikovati na više načina, a najčešće se to vrši na jedan od četri načina:
- prema načinu zadavanja komandi: grafički OS i OS komandnog tipa
- prema broju korisnika: jedno- ili višekorisnički
- prema broju programa koji se istovremeno izvršavaju – jedno ili višeprogramski
- prema prenosivosti: prenosive i neprenosive


VRSTE OPERATIVNIH SISTEMA

DOS – osamdesetih standard za sve PC. OS komandnog tipa, jednokorisnički i jednoprogramski. Težak za rad, ali osnova za pojavu mnogih drugih OS.
WINDOWS – od 1990.god. Grafičko okruženje, višeprogramski rad.
UNIX – za računare velike i srednje snage. Složeniji od Windowsa, omogućava višeprogramski i višekorisnički rad
LINUX – varijanta UNIX-a. Podržava i komandni i grafički način rada. Višekorisnički i višeprogramski režim rada.


DOS
UPRAVLJANJE PODACIMA

Čuvanje podataka je (počev od DOSa) organizovano na poseban način: podaci se zapisuju u datoteke, a one se organizuju pomoću kataloga.

Obrada podataka se završava dobijanjem rezultata, ali oni imaju privremeni karakter jer su smešteni u RAM memoriji. Zapisivanje na uređaje spoljne memorije potrebno je sve podatke, program i informacije povezati u celinu koja se zove DATOTEKA (file). To e osnovna jedinica sa kojom OS može da radi.
Ime datoteke sastoji se iz dva dela:
ime.tip
Ime ne sme imati više od 8 znakova, počinje slovom i ne sme biti razmaka u imenu
Tip sadrži tri znaka i daje dopunsku informaciju o sadržaju datoteke:
.DOC .TXT Tekstualna datoteka
.COM .EXE Izvršna datoteka
.SYS Sistemska
.BAT komandna

Datoteke se zapisuju na spoljnomemorijske uređaje. Svakom sm uređaju OS dodeljuje logičko ime, ili identifikator.
Identifikacija uređaja:
A: prva disketna jedinica
B: druga disketna jedinica
C: prvi čvrsti disk
D: drugi čvrsti disk(ili CD čitač)
E: CD čitač

KATALOZI (direktorijumi) je spisak svih datoteka koje se nalaze na nekom uređaju, njihove veličine, ekstenzije (tipovi), datumi kreiranja i poslednjeg pristupa. Radi lakšeg snalaženja u okviru osnovnog kataloga kreira se veći broj podkataloga (poddirektorijuma) u kojima se čuvaju podaci o datotekama i same datoteke. Najbolje je grupisati ih po tipu.

Naredbe
• Promena radne jedinice C:/ A:
• Naredbe za rad sa katalozima:
– MD ili MKDIR kreiranje novog kataloga
– CD ili CHDIR promena radnog kataloga
– RD ili RMDIR brisanje kataloga
– DIR ispis sadrzine kataloga (/p po stranama, /W u vise kolona, *.doc – samo sa ekstenzijom doc
– REN staro_ime novo_ime promena imena datoteke
– DEL ime_datoteke brisanje datoteke
– TYPE dat listanje sadr\aja datoteke

понедељак, 28. септембар 2009.

Zadaci za vežbu

1. Učitaj vrednosti za celobrojne promenjive a,b i c, pa prikaži sledeću poruku na ekranu:
a = ____ kg.
b = ____ m.
c = ____ din.
Rešenje
2. Učitaj vrednosti za realne promenjive x,y i z pa prikaži sledeću poruku na ekranu:
x y z
___ ___ ___ dekadni zapis
___ ___ ___ eksponencijalni zapis
Rešenje
3. Učitaj dve znakovne promenjive ch i slovo, pa zatim na ekranu prikaži poruku:
Promenjiva ASCII kod
vr. ch kod ch
vr. slovo kod slovo
Rešenje
4. Učitaj jednu znakovnu promenjivu, pa prikazti vr. promenive i pored njen ASCII kod, u sledeća tri reda prikazati promenjive čiji je kod za jedan veći od prethodne.
Promenjiva Nen ASCII kod
A 65
B 66
C 67
D 68
5. U programu definisati konstantu PI 3.141592. Uneti vrednost promenjive r (poluprečnik osnove valjka) i H (visina valjka). Prikazati poruku:
B = __ cm2, M = __ cm2,
P = 2B + M = __ cm2
V = B * H = __ * __ = __ cm3



6. Ako se unosi poluprečnik r osnove kupe, i H visina prave kupe. Prikazati poruku:
B = r^2 * Pi = __^2 * Pi = __ * Pi = __ cm2
M = r * Pi * s = __ * Pi * __ = ___ cm3



7. Ako se unose dužine stranica kvadra a, b i c. Prikazati poruku:
P = 2ab + 2bc + 2ac = 2* __ + 2*__ + 2*__ = ___ cm2
V = a * b * c = __ * __ * __ = __ cm3


8. Ako se unosi poluprečnik kruga r, napisi program koji prikazuje sledeću poruku:
Unesi poluprecnik kruga: __
P = r^2 * Pi = __^2 * __ = __ * __ = __cm2
O = 2*r*Pi = 2 * __ * Pi = __ cm


9. Ako se unosi stranica jednakostratničnog trougla koji je osnova prave trostrane prizme, i H visina te prizme. Napisi program koji prikazuje sledeću poruku.
B = ( a^2 * sqrt(3))/4 = ( __^2 * __ )/4=( __ * __ ) =
= __ /4= __cm
P = 2*B + M = 2* __ + __ = ___cm
10. Ako se unosi stratnica kvadrata a. prikazati poruku:
Unesi startnicu kvadrata: __
P = a^2 = __^2 = __ cm2
O = 4*a = 4 * __ = __cm
11. Napiši program koji učitava tri realna broja, a zatim ih prikazuje u dekadnom zapisu, a u drugom redu prikazuje u eksponencijalnom zapisu. Npr:
13.2 234.56 10.5
1.320000e1 2.345600e2 1.050000e1
12. Napiši program koji uneto vreme u obliku (h : m : s) preračunava u ukupan broj sekundi.
13. Napiši program koji učitava tri vrednosti temperatura (jutarnja, dnevna i večernja), a prikazuje prosečnu temperaturu.
14. Napiši program koji učitava vrednost proizvoda u din., pa zatim izračunava i prikazuje koliko je potrebno novčanica od 500 din, 100 din i 1 din za plaćanje tog proizvoda
15. Napiši program koji unosi vremenski interval u sekundama, a ispisuje ga u obliku (d:h:m:s) dani:časovi:minuti:sekunde
16. Napiši program koji prikazuje koren od x , x2 i x3 ako se unese vrednost promenjive x.
17. Uneti katete pravouglog trougla, a zatim prikazati dužinu hipotenuze.

18. Napiši program koji učitava podatke za poluprečnik r osnove kupe i izvodnicu s. Prikazuju se podaci za B, M, P i V prave kupe.
19. Napisati program koji simulira bacanje kocke, tj. daje slucajan broj iz intervala [1,6]

Osnovne biblioteka sa funkcijama

U sastavu C jezika se nalaze standardne biblioteke u kojima se nalaze često korišćene funkcije. Da bi se koristila neka od takvih funkcija potrebno je (kao što smo već videli) uključiti direktivom #include biblioteku te funkcije programu.
Standardne matematičke funkcije se nalaze u biblioteci math.h (Mathematics), a to su sledeće funkcije.
U programu Matematički zapis funkcije
sin(x) sin x
cos(x) cos x
tan(x) tg x
exp(x) ex
log10(x) log10 x, x>0
pow(x,y) xy
sqrt(x) kvadratni koren od x, x>=0
fabs(x) apsolutna vrednost od x
(rezultat je tipa double)
cell(x) najmanja celobrojna vrednost koja nije manja od x
floor(x) najveća celobrojna vrednost koja nije veća od x
U biblioteci stdlib.h (Standard Library), se nalaze funkcije različite namene. Neke od njih su
abs(x) apsolutna vrednost od x
(rezultat je tipa int)
labs(x) apsolutna vrednost od x
(rezultat je tipa long)
random(n) vrednost funkcije je slučajan ceo broj iz intervala [0, n-1]
randomize() funkcija inicijalizuje generator slučajnih brojeva prema stanju sata na računaru uz pomoć funkcije time().
U programima koji koriste funkciju randomize() mora se uključiti i biblioteka time.h

Izlazna funkcija printf()

Funkcija služi za prikazivanje poruka i podataka na ekranu. Njen opšti oblik je:
printf("upravljački string", lista argumenata koje prikazujemo);
upravljački string predstavlja oblik kako će izgledati izlazna poruka. Tekst koji unosimo će biti potpuno isto i prikazan na ekranu, dok za vrednosti promenjivih se mora napisati izlazna konverzija koj apočinje znakom %, a obavezno sadrži i slovo koje govori koji tip podataka je ta promenjiva. U sledećuo tabeli su prikazani znakovi konverzije i tipovi podataka koji odgovaraju tim znakovima.
znak konverzije tip podatka opis
%c char Jedan znak
%d int Celi dekadni broj
%f float, double Realni broj sa 6 decimala
%e float, double Eksponencijalni zapis
%g float, double Skraćeni zapis
%s char * String
%ld long [int] Celi dekadni broj
Znak konvzije l možemo dodavati kao u prethodnom slučaju ld, nekim simbolima da bi povećali opseg korišćenja tog tipa podataka.

ulazna funkcija scanf()

Funkcija se koristi za unos podataka sa tastature tj. prihvata vrednost koju unosimo i dodeljuje je promenjivoj u programu. Opšti oblik ove funkcije je:
scanf("upravljački string"[,arg1, arg2,...]);
upravljačkim stringom opisujemo šta treba učitati sa ulaza i u kom formatu, koriste se simboli za konverziju kao i za funkciju printf();
lista adresa promenjivih se navede da bi podatke sa ulaza usmerili na adrese promenjivih koje se nalaze u listi.
int i,j,k;
scanf("%d%d%d",&i,&j,&k);
ova scanf funkcija učitava 3 celobrojne vrednosti i prvu čuva promenjiva i, drugu j, a treću promenjiva k.
Znak & ispred imena promenljive služi za određivanje adrese te promenljive.
i - vrednost promenljive
&i - adresa memorijske lokacije promenljive i

Vezba 1. Ako su najavljene sledece promenjive.
int a, b, c;
long d, e;
double x, y;
char ch, z;
Napiši funkciju koja učitava vrednosti sa tastature za sledeće promenljive
a. a, b, x
b. d, z, e
c. x, y, e, z
d. d, ch

среда, 23. септембар 2009.

Softver

Računarski hardver ne može da izvrši nijednu aktivnost bez prethodno dobijene instrukcije. Te instrukcije nazivamo softverom, ili računarskim programima. Softver omogućava korisniku da koristi računar da bi ostvario željeni cilj.

Softver predstavljaju programi, koji se sastoje od sekvenci instrukcija za računar. Proces pisanja programa se naziva programiranje, a osobe koje izvršavaju taj proces, nazivaju se programeri.

Generalno, razlikujemo dve vrste softvera: aplikativni softver i sistemski softver.

Aplikativni softver predstavlja skup računarskih instrukcija, pisanih u određenom programskom jeziku. Te instrukcije pokreću računarski hardver koji potom obrađuje određene podatke ili informacije, a sve u cilju ostvarivanja određenih korisnikovih potreba.
Programi za rešavanje različitih problema: obradu teksta, slike, zvuka, rad sa tabelama, upravljanje bazama podataka, animacije, igre, programi u nauci i tehnici.


Sistemski softver deluje kao most između računarskog hardvera i aplikativnih programa.
Sistemski softver predstavlja klasu programa koji kontrolišu računarski hardver i njegove aktivnosti. U sistemski softver spadaju:
- operativni sistem
- programi prevodioci
- veznici (drajveri)
- uslužni programi đ

Operativni sistem sadrži generalne instrukcije koje omogućavaju računaru da izvršava bazične funkcije – kao što su učitavanje, skladištenje i pretraživanje datoteka, kopiranje datoteka i programa u sekundarnu memoriju, kreiranje direktorijuma, slanje poslova na štampu, lociranje datoteka, kompresija podataka. Operativni sistem je najvažniji deo softvera na računaru: bez njega, računar ne bi radio, tj. ne bi mogao komunicirati sa korisnikom.